Posjet kazalištu u Osijeku

U ponedjeljak 17. ožujka 2014. Vijeće učenika organiziralo je put u Osijek na kazališnu predstavu. Nakon posjeta trgovačkom centru  Portanova i obilaska Tvrđe, starog dijela Osijeka, učenici, u pratnji profesora, uputili su se u Hrvatsko narodno kazalište na predstavu Šokica. Nakon završetka predstave reakcije učenika bile su iznenađujuće pozitivne i bilo je očigledno da su uživali.

 

Osim članova Vijeća učenika na predstavu su išli i učenici 3.a razreda gimnazije koji napisali osvrte, recenzije ili kritike pogledane predstave.

Donosimo vam nekoliko pa pročitajte njihove doživljaje viđenog.

Recenzija djela Šokica, Ilije Okrugića

Predstave poput Šokice, u izvedbi talentiranih kazališnih glumaca, ostavljaju velik dojam na publiku. Obično se u predstavi očekuje ozbiljan pristup glumaca, savršena organizacija te točno isplanirano i izvježbano odvijanje scena. Međutim, u samom početku vidimo da ova kazališna predstava neće biti tradicionalna. Unatoč tragičnosti priče o Janji i Peri, publika je većinu vremena provela u smijehu i zadovoljstvu zbog mnogih komičnih situacija od kojih neke nisu planirane u samom djelu. Glumci se služe raznim improvizacijama te namjernim zadržavanjima tijeka radnje. Neki bi pomislili da bi takve situacije izazvale kolutanja očima u publici, međutim, za vrijeme upravo tih scena publika nije skidala osmijeh s lica, a kazališna dvorana je odzvanjivala smijehom. Među publikom bilo je jako lijepo vidjeti zaljubljene parove, roditelje i djecu, prijatelje koji su došli provesti svoje slobodno vrijeme u kazalištu.

Šokica je privukla ljude svih naraštaja koji su, svatko na svoj način, uživali u toj predstavi. Pri izlasku iz kazališta, bilo je teško ne primijetsiti sve pozitivne reakcije gledatelja i vidjelo se da nitko nije požalio što je taj dan posjetio Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku.

Senka Stipančić, 3.a

 

Šokica – recenzija

 

Predstava Šokica izvedena u HNK - Osijek vruhunska je umjetnost svoje vrste. Ta izvedba modernog kazališta izmamila je osmijeh i osvrte cijele publike.

Glumci, kroz čitavu predstavu u isto vrijeme profesionalni, ali  i opušteni i nasmijani, izvode Šokicu na humorističan, ali shvatljiv način. Gluma je vrhunska, glumci naočiti i talentirani, čije emocije bude suosjećanje svaki puta nanovo. Glumci su pokazali i sposobnost improvizacije, što je mene osobno dojmilo. Gluma, naposlijetku i najvažnija, uvlači gledatelja iz sjedala u scenu te glumci svojom karizmom, glasom i stasom upotpunjuju svoje uloge nevjerovatno dobro. Scenografija je, iako je oskudna, sasvim dovoljna i pokraj kvalitetne glume, jednostavno utilitarna te služi samo kao instrument glumaca da nas osvijesti gdje smo. Kostimografija, dostatna i točna, fantastično pristaje vrckavom karakteru glumaca i scenografije. Osim što su kostimi „točni“, rekviziti su svakako još jedan dio improvizirane šale koja zabavlja sve u publici bez obzira na dob.

            Osjećam se počašćenim što sam prisustovao ovakvoj umjetnosti u izvedbi.

Tomislav Berbić, 3.a

 

 

 

Prošlost se često vraća. Primjeri koje uočavamo mngostruko na upozoravaju da živimo u vremenu, među ljudima i u prostoru koji nije lišen loših iskustava ma kako im se opirali i na njih ukazivali. Takvom temom bavi se i Šokica drama Ilije Okrugića prikazana 17. marta u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Janja i Pero zbog vjerskih predrasuda ne ostvaruju svoju ljubav, sjedinjuju se tek u smrti, nakon koje uzročnici njihove sudbine shvate kako je sve moglo i trebalo biti drugačije.U takvom vremenu Okrugić u drami zagovara ekstremizam, ljubav i toleranciju između pravoslavlja i katoličanstva. Zbog vjerovanja da su pred Bogom svi ljudi jednaki, danas taj komad djeluje mjestimice naivno i scenski neuvjerljivo.

No bez obzira na to sličnost između Okrugićeva vremena, vrermena radnje njegove Šokice i današnjeg našeg vremena u mnogočemu je velika. Zadnji rat je to još više pokazao. Očito je to i bio razlog postavljanja tog komada na osječku pozornicu. Redatelj je Okrugića sveo na osnovnu priču, koju je ironijski prokomentirao.Glumci su u dvostrukim ulogama, privatnim i ulogama likova. Ironičnim odnosom prema sebi, kao privatne osobe publiku upoznaju sa svojim odnosom prema Okrugićevim likovima i tako ih ironiziraju. Osobito se okomljuju na moraliziranje i poučavanje koje je u današnje vrijeme itekako naivno. Postižu to glumačkim pretjerivanjem.

Nasuprot tomu, kao likovi Okrugićeve drame, uživljeno, dramatično, a ponekad i patetično proživljavaju svoju sudbinu. Taj sraz redatelj naglašava glazbom i scenskim pokretom te on kulminira u tragičnom kraju Janje i Pere.

Senada Kusur, 3.a

 

 

Šokica

Predstava je svakako bila zanimljiva, neobična. U svakom slučaju, mene je iznenadila. Uspjeli su na najzanimljiviji mogući način prikazati nekadašnje vrijeme, svakodnevni život, običaje, u koje su ukomponirali modernu glazbu i način razmišljanja. Moderni motivi svakako su privukli mlađu publiku i nasmijali ih do suza. Neočekivani glazbeni elementi savršeno su se uklopili u tradicionalni set, nošnje, likove i, pored svega, priču. Ljubav između Janje i Vlaha nije prikazana patetično i nije u nama proizvela samo osjećaj tuge i sažaljenja nego nas je iskreno nasmijala.

Iako su na samom početku naglasili da kako je predstava primjerena za mlade, ja se ne slažem. Četverogodišnjacima u redu ispred mene svakako nije bilo smiješno i nisu shvatili o čemu se radi. Iako nisu stvarali probleme, predstava ipak nije bila primjerena za tako mladu publiku. Jedina zamjerka i jedina negativna kritika je ta što je kraj bio suviše predvidljiv i nismo vidjeli što se dogodilo djetetu. Zanemarili su taj sporedni lik, što odaje nekakvu nepripremljenost i nedovršenost. Ako zanemarimo taj završetak, predstava je bila interesantna i svakako materijal koji treba pogledati.

Veronika Radić, 3.a