Naslovnica

Vaznost duhovnosti u svakodnevnom zivotu

Detalji

Objavljeno Utorak, 17 Prosinac 2019 10:09

Napisao/la Andrea Zelić

U odžačkom Centru za kulturu u utorak 10.12.2019. godine održano je zanimljivo i poučno predavanje. Tema predavanja bila je Važnost duhovnosti u svakodnevnom životu, a predavač je bio prof. dr. Sead Seljubac. Profesor je progovorio o aktualnim temama kao što su kocka, droga i ostale ovisnosti, ali s aspekta vjere i duhovnosti. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a predavanje su pozorno slušali učenici naše škole, učenici Osnovne škole Vladimira Nazora Odžak te profesori i roditelji. Na mnogim primjerima iz prakse i svakodnevnog života istaknuta je važnost obitelji kao kamena temeljca u razvoju svake osobnosti te su dani duhovni savjeti za odupiranje opasnostima koje nas okružuju. Uz prof. dr. Seada Seljupca okupljenima se obratio i organizator predavanja odžački efendija Fahrudin Mujanović, kao i odžački župnik Jakov Filipović.

Priprema za praznike

Detalji

Objavljeno Utorak, 17 Prosinac 2019 09:36

Napisao/la Andrea Zelić

Učenici naše škole ukrasili su lampicama i prigodnim ukrasima školske hodnike, dvorište, urede i pokoju učionicu. U predvorju škole vrijedne učeničke ruke okitile su bor koji je nam je darovala cvjećara Mimoza 2. Odžak te im ovim putem od srca zahvaljujemo.

Naša škola sada odiše nekim svečanim duhom te se na taj način pripremamo se za predstojeće božićne i novogodišnje blagdane.

Debata

Detalji

Objavljeno Utorak, 17 Prosinac 2019 09:25

Napisao/la Andrea Zelić

Obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava u našoj školi nastavilo se tradicionalnom debatom o aktualnim temama i problemima današnjeg društva. Profesorica Amira Sejdinović Kevra već niz godina organizira debatu učenika povodom Dana ljudskih prava. Ovogodišnja tema bila je legalizacija istospolnih brakova. Tu kontroverznu temu odabrali su sami učenici naše škole i time dokazali da ne trebaju postojati tabu teme. Rasprava je bila dobro organizirana i vođena, a sudionici, koji su bili podijeljeni na afirmacijsku i negacijsku skupinu, poštovali su pravila uljudnog debatiranja i jasno iznosili svoje argumente. S obzirom na delikatnu tematiku razvila se žustra rasprava te su prikazani potpuno oprečni stavovi. Pobjedu je, na iznenađenje većine, odnijela afirmacijslka skupina zbog boljih argumenata.

Bez obzira na krajnju odluku sudaca, obje su skupine pokazale dobru pripremljenost, iznimne retoričke vještine i zrelo razmišljanje.

Debatanti su bili učenici različitih uzrasta i struka, a njihovu borbu riječima promatrali su sa zanimanjem njihovi profesori i ostali učenici.

Sretan rođendan gospodine Flaubert!

Detalji

Objavljeno Petak, 13 Prosinac 2019 09:03

Napisao/la Anđelka Mitrović

„Kad čovjek ne može biti umjetnik, postaje kritičar isto tako kao što postaje doušnik kad ne može postati vojnikom.“

„Autor treba biti u svom djelu ono što je Bog u svemiru: sveprisutan i uvijek nevidljiv.“

„Ništa toliko ne ponizuje čovjeka koliko to što vidi da budale uspijevaju u stvarima u kojima je on doživio neuspjeh.“

„Ljubav je proljetna biljka koja sve prožima nadom, pa čak i ruševine uz koje prianja.“

„Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, nego se poklanja.“

„Kad čovjek očajava, uvijek se treba nadati, a kad se nada, treba sumnjati.“

„Lijepi su lijepi samo zato što su okruženi ružnima.“

„Šta znači biti slavan? Postići da se govori mnogo gluposti na vaš račun.“

„U rečenici treba prije svega kolati krv, a ne limfa: kad ja kažem krv, to znači srce. Njena je zadaća da kuca, da treperi i uzbuđuje...“

Jedan od najvećih svjetskih romanopisaca, Gustave Flaubert, rodio se 12. prosinca 1821. godine u Rouenu (Francuska), a napustio ovaj svijet na današnji dan, 8. svibnja 1880. godine. Pamtimo ga kao najutjecajnijeg francuskog romanopisca 19. stoljeća. Rano se počeo oduševljavati književnošću i od 1835. godine počeo pisati pripovijetke te objavljivati književne novine. Iako nije nikad zasnovao obitelj, doživio je veliku platonsku ljubav s Elisom Foucault. To je bila žena glazbenog izdavača Mauricea Schlesingera, 11 godina starija od njega i tijekom cijelog života ostala je među njegovim najvažnijim osobama. Sljedeću ljubavnu priču doživio je s pariškom pjesnikinjom Louisom Colet s kojom se dopisivao do 1855. godine. Flaubert je bio vrlo krhkog zdravlja, tako da glavninu svog života provodi u ladanjskoj kući u blizini Rouena. Bolest ga toliko razdražuje da pada u tešku depresiju kao i njegova prva ljubav Elise.

Prvo Flaubertovo remek djelo, a ujedno i najpoznatije je „Gospođa Bovary“ iz 1857. godine. Pisanju tog djela prethodilo je piščevo putovanje po Bliskome i Srednjem istoku u trajanju od skoro dvije godine. To je turobna pripovijest koja je sazrijevala za to vrijeme, a sam pisac za djelo kaže kako se temelji na „mističkom i zemaljskom obliku neutažive ljubavi“. Tema nesretnog braka i preljuba je književni obrazac koji je bezbroj puta bio korišten u pisaca, a zamišljen je kao sukob snova i stvarnosti, iluzija i razočarenja. Makar je desetak puta počinjao jer mu se tema činila isuviše banalna, ipak je odlučio progovoriti o egzistencijalnoj dosadi mlade žene provincijskoga normandijskoga liječnika, Emme Bovary, sklonoj preljubima i na kraju samoubojstvu. „Junakinja“ je izazvala sudski proces zbog, navodno, nemoralnih dijelova teksta. Pisac, njegov izdavač i tiskar,  oslobođeni su optužbe zahvaljujući mudrosti suca. G. Flaubert je izjavio: „Vjeruju da sam zaljubljen u stvarnost, a zapravo ja je mrzim. Iz mržnje prema realizmu počeo sam pisati taj roman“. Taj nadasve psihološki roman krase vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem se glas i misao pisca potpuno gube, te skladni i profinjeni stil koji je postao uzorom francuske proze. Autor ga je okarakterizirao kao djelo o „ironičnoj sudbini koja podešava stvari tako da cjelina bude što je moguće skladnija, a sudionici što je moguće nesretniji“. Takva piščeva vizija, gdje junakinja djela zamišlja da je rođena za drukčiju sudbinu od one koju joj je život namijenio, dobila je i pripadajući pojam „bovarizam“.

„Njen je pak život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema paučina plela potajno svoju mrežu po svim kutovima njena srca. (...) U duši međutim očekivala je neki događaj.“