Četiri stvari se ne mogu vratiti: izgovorena riječ, izbačena strijela, proživljen život i propuštena prilika

 Mnogo puta u životu čovjek ne iskoristi prilike koje mu sudbina pruži, a često se takve iste ne ponove i postaju dio prošlosti za kojim uvijek žalimo. Ponekada ne slijedimo svoje snove zbog društva u kojem se nalazimo, roditelja i obitelji koji imaju velikog udjela u našim odlukama ili zbog nekog nama nepoznatog razloga. Često kažemo ono što ne mislimo ili dopustimo da nam životi prođu u neskladu i nerazumijevanju, a da nismo ni svjesni činjenice da zapravo nema povratka i da se nove prilike ne pružaju.
  Čovjek mnogo puta ne cijeni ljude koji  ga okružuju, kao ni ljubav koju mu svakodnevno pružaju. Živimo život koji se temelji samo na radu, zarađivanju novaca i troškovima te razmišljamo kako preživjeti ovaj dan koji je pred nama. Svoju sadašnjost često trošimo razmišljajući o prošlosti, koju ne možemo vratiti niti promijeniti ili provodimo dan pripremajući se za sutra, iako nismo sigurni da li će ono uopće doći. Nismo svjesni da ono što imamo sada se neće vratiti te da izgubljeno vrijeme ponekada znači život. Govorimo besmislice ljudima koji nas vole, često puta ih povrijedimo, a da i nismo svjesni onoga što radimo. Puštamo ljude koji nam misle samo dobro da odu, jer što će nama netko takav? Danas je bolje imati puno lažnih prijatelja i ponositi se time, nego imati jednog, ali puno vrijednijeg prijatelja. Više volimo slušati lijepe laži nego ružnu istinu. I tako nam prolazi život, propuštajući prave prilike, bilo to u poslu, ljubavi, prijateljstvu ili bilo čemu drugom što nam znači. Gubimo vrijeme na nebitne stvari, a ne razmišljamo da jedino vrijedno što imamo jeste upravo sada. Neki ljudi se probude iz sna te shvate neke stvari, ali često puta prekasno, jer vrijeme ne čeka na nas ni na naše prohtjeve.
  Nije bez razloga rečeno da se proživljen život, kao ni propuštena prilika, izbačena strijela ili izgovorena riječ  ne može vratiti. Ono što sadašnjost pruža neće pružiti budućnost, kao što nije ni prošlost, jer prilike su u današnjem svijetu premija. Ljudi, pazite što govorite svojim najmilijima i kako se odnosite prema jedinstvenim prilikama. Ono izgubljeno se ne vraća, a život, ako se ne pobrinete za samoga sebe i ono što volite,  prolazi tako brzo, s puno gubitaka i žaljenja za izgubljenim. Proživljeni život se ne može ponovno proživjeti.

Amra Maglajčetović, 3.a