"Moj Ustav za sve"

Od 24.-26. aprila 2015. godine održan je trodnevni evaluacijski seminar u hotelu Bistrica na Jahorini koji provodi Nansen Dialogue Centre Sarajevo, a pod pokroviteljstvom Ambasade Kraljevine Norveške. Jedna od sudionica projekta bila je i naša skola. Našu školu predstavljale su učenice Senka Stipančić, Veronika Radić, Indira Garić te profesorica Amira Sejdinović. Na seminaru su prezentirale rad sekcije MOJ USTAV ZA SVE.

Na seminaru je sudjelovalo 25 nastavnika i 52 učenika iz cijele BiH koji su također vrednovali projektni rad u školskoj 2014-2015. godini, te dali programske preporuke za narednu fazu projekta. Projekt je usmjeren na razvoj umijeća kritičkog mišljenja u oblasti analize ustavnih pitanja ne namećući nikakve političke iskaze ni stavove osim tolerancije i poštovanje drugačijeg mišljenja. Stoga su svi nastavnici i učenici koji su sudjelovali na seminaru preporučili nastavak provedbe širom BiH. Opći cilj projekta je izučavanje Ustava BiH, ali i praktičan dijalog između učenika unutar jedne škole i napose učenika između učenika iz raznih škola širom BiH usmjeren ka živom, tolerantnom i otvorenom sučeljavanju različitih pogleda na Ustav BiH i ustavne procese u BiH i u svijetu zasnovan na činjenicama, zdravom rasuđivanju i uz uvažavanje etničkih razlika u BiH. Seminar je bio korisno iskustvo učenicama i profesorici koje će upotrijebiti u daljnjoj realizaciji projekta.

 

Tema kojom se naša sekcija bavila: FENOMEN DISKRIMINACIJE U USTAVU BIH I POJAVNI OBLICI DISKRIMINACIJE U BIH DRUŠTVA.

Teza: Etnička i nacionalna pripadnost je najveći osnov diskriminacije u BiH koji uporište nalazi u samim odredbama Ustava BiH

Stav: Potvrdan

Argumentacija:

Ustav BIH kao najviši pravni akt u BiH u nekoliko svojih Članova direktno diskriminira pripadnike nacionalnih manjina i nacionalno neopredjeljenje. Tako se već u preambuli Ustava definiraju tri konstitutivna naroda i ''Ostali''. Direktna diskriminacija ''Ostalih'' vidljiva je iz Članova IV i V Ustava koji se odnose na Dom naroda BiH i Predsjedništvo BiH. Dom naroda čini 15 delegata, po pet delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. ''Ostali'' (čiji bi status trebao eksplicitno biti definiran kao ''Pripadnici nacionalnih manjina i nacionalno neopredjeljeni'') nemaju svoje predstavnike u Domu naroda, čija je funkcija da štite ''vitalni nacionalni interes.'' Postavlja se pitanje tko štiti interese nacionalnih manjina i nacionalno neopredjeljnih na državnom nivou. Iako postoje razna opravdanja za takvo stanje, kao što su ratne posljedice i politički kontekst u kojem je Dejtonski sporazum potpisan i mišljenje da ''Ostali'' nisu jedna homogena grupa koja bi mogla imati zajedničke interese, takva opravdanja nisu u skladu sa principima koja proizilaze iz istog Ustava i međunarodnih obaveza. Naime, u samoj preambuli Ustava navode se principi ljudskog dostojanstva, jednakosti i slobode te mnogi instrumenti o ljudskim pravima (Univerzalna povelja o ljudskim pravima, međunarodni ugovori o građanskim i političkim, te ekonomskim i socijalnim i kulturnim pravima kao i Deklaracija o pravima manjina). Ustav BiH u Članu II navodi da je Europska Konvencija iznad svih zakona u BiH. Primjenjujući tu Konvenciju i njene Protokole, Europski sud za Ljudska Prava u presudi Sjedić i Finci protiv Bosne i Hercegovine proglasio je sporne Članove IV i V Ustava suprotnim zabrani diskriminacije koja proizilazi iz tog pravnog okvira. Neosporno je, dakle, da diskriminacija na osnovu etničke/nacionalne pripadnosti proizilazi iz Ustava koji je sam po sebi proturječan ( ili ako se to može tako reći- Ustav je neustavan).

Predsjedništvo BiH čine tri člana, po jedan iz reda sva tri konstitutivna naroda. Sama koncepcija Predsjedništva je diskriminatorna prema ''Ostalima'' jer ne samo da nemaju pasivno biračko pravo u tom pogledu, nego je upitno imaju li ''Ostali'' legitimnog predstavnika. Čini se da članovi Predsjedništva ne predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane nego etničke grupe ili narode iz kojih su izabrani. Neophodno je, dakle, da BiH izmijni Ustav na način da osigura ''Ostalima'' mogućnost da biraju svog člana Predsjedništva ili na način da se bira samo jedan Predsjednik Bosne i Hercegovine po kriteriju koji bi bio isti za sve. Ustav BiH, kada je u pitanju Predsjedništvo BIH i Dom naroda BiH, ne samo da diskriminira manjine, nego diskriminira i konstitutivne narode na osnovu njihovog prebivališta. Tako se bošnjački i hrvatski delegati Doma naroda i Članovi Predsjedništva mogu birati samo sa teritorija Federacije BiH, dok se srpski delegati Doma naroda i Član Predsjedništva mogu birati samo sa teritorija Republike Srpske. Taj stav potvrđen je i na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u predmetu Ilijaz Pilav. Taj je predmet trenutno po apelaciji u Strazburu ( sada kao predmet Ilijaz Pilav protiv Bosne i Hercegovine) i očekuje je sličan ishod kao u presudi Sejdić i Finci protiv BiH i Zornić protiv BiH.

Političko stanje u našoj državi stagnira. Navedena situacija se neće promijeniti dok se ne poboljša odnos prema svim ljudima koji žive na teritoriju BiH. Sasvim je normalno i razumljivo da će među ljudima uvijek biti nesuglasica, ali kada bi se barem Ustav bolje provodio, stanje u državi bi se zasigurno promijenilo, makar što se tiče politike. Živimo u demokratskoj državi i stalno se pozivamo na univerzalna ljudska prava, ali čemu sve to ako nemamo svi jednake uvjete i ako nismo svi tretirani isto. Uskraćujući drugima njihova prava, uskraćujemo i napredak naše države. BIH je u zaostatku koji ne možemo promijeniti odjedanput. Iako pokatkad možemo primijetiti napredak, on je veoma malen. Bosni i Hercegovini trebaju još desetci godina napornog rada i reda da bi se mogle naznačiti ikakve veće promjene.