Strah

Sama riječ strah kod ljudi izaziva nešto negativno, nešto što u ljude unosi nemir, grčenje, tjeskobu. Strah spada u primarne emocije  uz gnjev, sreću, žalost. Zašto primarne emocije?  Zato što se  one javljaju kod svake osobe u svim životnim razdobljima.

Zašto sam se dotaknula straha i zašto baš želim o njemu pisati u ovom članku? Radeći s učenicima imala sam puno prilika čuti od njih kako zbog straha neke stvari ne uspijevaju dobro uraditi, kao npr. obuzme me strah kada trebam usmeno odgovarati, ja se blokiram kada me prozove profesorica, sve zaboravim što sam naučio kada me prozovu, počne mi se sušiti grlo i vrućina me neka udari u lice, gubim glas i malo se osjećam odsutno iz te prostorije. Ovo su sve riječi učenika koji imaju problem kako kažu strahom. Mene je strah...

Radeći s učenicima na satima razrednika i obrađujući ovu temu imala sam priliku naći zanimljiv tekst koji je napisao prof.dr.sc. Mijo Nikić koji je objavljen u knjizi Izbor tema  za satove razrednih odjela (Zagreb, 2005.). Taj tekst prenijet ću vam ovdje kako biste lakše doznali što je to strah, vrste i način kako se boriti sa strahovima. Autor je na jedan sažet način predstavio ovu temu.

 

Što je to STRAH?

Kada govorimo o strahu nekako ga lociramo oko srca, kao da nam je ono središte straha i tjeskobe, ali su istraživanja dokazala kako su poremećaji srčanog ritma posljedica,  a ne uzrok straha i tjeskobe.

STRAH  je emocija koju doživljavamo i osjećamo kada svjesno znamo čega se bojimo. Radi se o vanjskoj opasnosti koju smo procijenili zastrašujućom, a sebe smatramo nedoraslim da odreagiramo percipiranoj opasnosti. Fiziološke promjene koje dolaze uslijed straha pripremaju organizam na sljedeće. Srce počinje lupati kako bi moglo dovesti što više krvi u mišiće. Disanje počinje biti ubrzano kako bi organizam imao što više kisika na raspolaganju. Koža postaje blijeda. Napetost mišića dovede do drhtanja. Sva osjetila su uključena, budna i čovjek je usmjeren samo na uočenu opasnost.

TJESKOBA  je neugodni osjećaj koji doživljavamo onda kad ne znamo čega se zapravo plašimo, odnosno kad se plašimo stvari kojih se ne bismo trebali plašiti.

FOBIJA je iracionalan stalni strah od nečega konkretnog, kao npr. visine, zatvorenog prostora, insekata, bolesti, ljudi. Smatra se da te stvari nisu pravi izvor straha, nego samo simbol, sredstvo pomoću kojeg se izražava neki podsvjesni konflikt, neka zastrašujuća situacija uzrokovana u ranom djetinjstvu. Fobija je kombinacija straha i tjeskobe. Postoji jako puno fobija. 

ZABRINUTOST I NERVOZA su posebni i vrlo često dugotrajni oblici straha. Strah, nervoza i zabrinutost su svjesni strahovi, dok su tjeskoba i fobija podsvjesni. 

 

STVARNI UZROCI STRAHA

 

AFEKTIVNA PROCJENA STVARNOSTI

Strah nastaje ne samo od zastrašujuće situacije u kojoj se osoba nađe, nego i od trenutnog  unutarnjeg raspoloženja i kako netko interpretira neku situaciju, odnosno kako na nju reagira.

INTELEKTUALNO DOZRIJEVANJE I STRAH

Kako osoba  raste i razvija se neki strahovi nestaju  putem novih iskustava i zrelosti. Porastom znanja, sazrijevanja, racionalnim razmišljanjem dijete se oslobađa straha pred zastrašujućom pojavom.

PODSVJESNI STRAHOVI

Dokle god smo svjesni onoga što uzrokuje naš strah situacije i nije tako loša jer se osoba može suprotstaviti tom strahu i aktivirati svoje sposobnosti. Podsvjesni strahovi i razni neriješeni konflikti iz najranijeg djetinjstva potisnuti u podsvijest uzrokuju osjećaj prijetnje našoj svijesti. Ta se prijetnja doživljava kao tjeskoba, velika napetost, nemir, difuzni strah i anksioznost.

Nadvladavanje straha

Strah je nešto zajedničko svim ljudima. Nekada strah zna i pozitivno djelovati na ljude, naravno ako nisu strah i tjeskoba patološki zarobili osobu. Strah može biti pozitivan i može biti dodatan izvor energije potrebne za ostvarivanje ciljeva. 

Upoznati i prihvatiti samog sebe – važno je da spoznamo odakle dolazi taj naš strah, potrebna je hrabrost da upoznamo korijenje naših dijela i naših strahova. Strahovi katkad guše i sputavaju čovjeka zato što on ne poznaje i ne prihvaća sebe.

Važno je kada se čovjek bori protiv nekog straha vrlo je važno ustrajati u tome, a ne odustati. Mnogi ne pokušavaju nadvladati svoje strahove samo zato što znaju da neće u tome od prve uspjeti. Ono što ljudski duh sebi zapovjedi to sigurno i postiže, samo ako u tome ustraje do konca, odnosno dok ne postigne ono što zaželi.

Važno je biti iskren prema sebe jer istina oslobađa čovjeka, kada god čovjek odluta od istine on postaje plijen iracionalnih strahova. Kada si iskren prema sebi tada si gospodar svega stvorenoga i svake situacije. Jako je važno potražiti nekoga tko vam može pomoći ili vas posavjetovati, netko vama blizak, neki vaš prijatelj ili pak netko tko je stručan.

KAKO POMOĆI I OSLOBODITI SE STRAHA?

U rješavanju straha pokazalo se kao učinkovita pomoć bihevioralne psihologije (teorija ponašanja). Zašto? Simptom straha je i nastao običnim uvjetovanjem, senzibiliziranjem, a isto tako se može ukloniti raznim tehnikama dekondicioniranja i desenzibiliziranja.

Prvo se organizam dovede u jedno opušteno i ugodno stanje u kojem će se osoba moći suočiti s onim čega se boji,  tj. sa strahom. U takvom opuštenom stanju počinje desinzibilizacija. Ona je slična rehabilitaciji osoba koje  dugo vremena nisu mogle hodati pa se rehabilitiraju i kreću polako korak po korak prohodavati. Tako se u tom terapeutskom procesu osoba suočavam s malim strahom koji može u takvom stanju podnijeti i pobijediti ga. Zatim se, najprije samo u mašti, a kasnije ako je potrebno i u stvarnosti, osoba suočava sa sve jačim strahom, ali uvijek u atmosferi opuštenosti i svijesti kako se više ne boji onih strahova koje je već nadvlada.

Vježbanje tehnike opuštanja

Opušten čovjek  ne može biti nervozan. Svaki put kad osjetimo napetost trebali  bismo se psihički opustiti i tjelesna bi napetost brzo nestala. U opuštenom stanju osoba razmišlja zrelo, tj. racionalno i hrabro. 

Kako se zaštiti od panične reakcije

Prema psihologijskom rječniku panika je: „Snažan teško savladiv strah koji se naglo proširi u skupini ljudi i dovodi do ponašanja koje je iracionalno.“ Nastaje u situacijama stvarne ili zamišljene iznenadne opasnosti koju svi ugroženi nastoje istovremeno izbjeći. Takve opasnosti su npr: požar,potres, bombardiranje, raketiranje.

Kada ste jako uplašeni ili tjeskobni najbolje da se sjetite ovih savjeta kako ne biste postali žrtvom paničnog ponašanja:

-snažne tjelesne senzacije koje tada osjećate nisu opasne

-snažna anksioznost koju doživljavate ne znači da je opasnost stvarna

-nema potrebe po svaku cijenu bježati, ako pričekate, strah će se smanjiti

-dišite mirno i polako (nekad je dovoljno samo takvo disanje da se anksioznost osoba smiri)

-primijenite svoju vježbu opuštanja

-uklonite pozornost od svojih tjelesnih promjena i osjećaja neugode

-kontrolirajte svoje uznemirujuće misl,i

 

Nadam se da vam se članak svidio i da će vam biti od pomoći. Važno je da znate da ako vam je potrebna pomoć vezana za ovu temu  uvijek se možete obratiti stručnoj osobi u školi ili van škole.

Članak pripremila:
Svjetlana Kesedžić, dipl.pedagog-psiholog